Input:

Primjena odredbi Konvencije o najnižim standardima socijalne sigurnosti Međunarodne organizacije rada

17.6.2022, , Izvor: Verlag Dashöfer

2022.06.1.1 Primjena odredbi Konvencije o najnižim standardima socijalne sigurnosti Međunarodne organizacije rada

Alan Vajda, mag.iur.

Navedenim tekstom dajemo prikaz Konvencije o najnižim standardima socijalne sigurnosti Međunarodne organizacije rada (Konvencija br. 102) koja je objavljena u Narodnim novinama - Međunarodni ugovori, br. 1/02).

Na temelju Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (Narodne novine - Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavilo je Konvenciju o najnižim standardima socijalne sigurnosti iz 2000. godine, time da je notifikacijom o sukcesiji preuzeta obveza primjenjivanja dijelova I - VI, VIII, X, te odgovarajućih odredbi dijelova XI - XIV Konvencije.

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada je na zasjedanju održanom 4. lipnja 1958. godine u Ženevi (Švicarska Konfederacija) odlučila prihvatiti određene prijedloge u vezi s najnižim standardima socijalne sigurnosti na način da ti prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije, s time da je 28. lipnja 1952. godine usvojilo konvenciju pod nazivom Konvencija o najnižim standardima socijalne sigurnosti.

Zdravstvena zaštita

Svaka članica za koju je ovaj dio Konvencije na snazi mora zaštićenim osobama osigurati davanje, ako njihovo stanje zahtijeva zdravstvenu zaštitu preventivne ili kurativne naravi, time da osigurani slučaj obuhvaća svaku bolest bez obzira na njen uzrok, kao i trudnoću i porod i njihove posljedice.

Krug zaštićenih osoba obuhvaća:

1. propisane kategorije zaposlenika koje čine najmanje 50% svih zaposlenika, kao i njihove supruge i djecu; ili

2. propisane kategorije ekonomski aktivnog stanovništva koje čine najmanje 20% svih stanovnika, kao i njihove supruge i djecu; ili

3. propisane kategorije stanovnika koje čine najmanje 50% svih stanovnika; ili

4. kad je na snazi izjava dana na temelju članka 3., propisane kategorije zaposlenika koji čine najmanje 50% svih zaposlenika u industrijskim poduzećima koja zapošljavaju 20 ili više osoba, kao i njihove supruge i djecu.

Davanje obuhvaća najmanje:

1. za bolest,

2. njegu koju pruža liječnik opće prakse, uključujući kućne posjete;

3. njegu koju pruža liječnik specijalist u bolnicama za bolničke i vanbolničke pacijente, i njegu koju pruža liječnik specijalist dostupnu izvan bolnice;

4. osnovne farmaceutske proizvode koje prepišu liječnici ili druge stručne osobe; i

5. smještaj u bolnicu kad je to potrebno; i

6. za trudnoću i porod i njihove posljedice,

7. njegu prije, za vrijeme i nakon poroda koju pružaju liječnici ili kvalificirane primalje; i

8. smještaj u bolnicu kad je to potrebno.

Ujedno se od korisnika ili njegovog uzdržavatelja može zahtijevati sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite, s time da pravila o sudjelovanju moraju biti takva da ista ne predstavljaju prevelik teret. Naime, davanje se osigurava radi očuvanja, vraćanja ili poboljšanja zdravlja


 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: